Fragmenti s ruba


Snijeg je polako prestajao. Svi su još stajali kao ukipljeni dok su čekali Andrejeve zapovijedi. Pred njima je ležalo užasno iskasapljeno truplo čije jedno preostalo oko kao da je u dušu gledalo svakoga od njih pojedinačno. Mladi se policajac stresao, što od straha, što od hladnoće, pa je razbio tišinu pitajući:
- Gospodine Javorek, što pišemo?
...

Svjetla zelenog Volva bila su kao oslabljena, jer Andrej nije ništa uspijevao vidjeti kroz svoje vjetrobransko staklo, pa je više vozio napamet. Opet je vladala magla, cijelo Maglenište bilo je u svojim kućama i skriveno bogznagdje, a samo je on zajedno sa skupinom nesretnika morao izaći na tu hladnoću. A tko je mrtvac?, pomislio je Andrej...

Sjevernjača (α UMi / α Ursae Minoris / Alpha Malog medvjeda, lat: Polaris) je najsjajnija zvijezda zviježđa Mali medvjed. Sjevernjača je vrlo blizu sjevernog nebeskog pola, pa je pomoću nje lako odrediti pravac sjevera. Ponekad se u narodu može čuti da je Sjevernjača najsjanija zvijezda na nebu, što je zabluda. U stvarnosti je 45. po sjaju na...

Vani se naglo smračilo, iz daljine se čuje slabašno tutnjanje gromova kao približavanje čete vojnika. Ovdje na otoku kada naiđu nevere nije najugodnije jer je svuda okolo otvoreno more, a munje sijevaju sa svih četiriju strana obale. Gromovi su toliko glasni da po zvuku više nalikuju na pljesak nego na udare.

Čvrsto sam vjerovao da čovjek nije samo ono u što ga okolina oblikuje, vjerovao sam i da čovjek može, ako je dovoljno uporan, oblikovati okolinu. Pa i ako smo samo proizvod okoline, možemo ju bar probati promijeniti, urediti ju i posložiti pažljivije i stručnije, sve izmjeriti, odvagati i na kraju učvrstiti temelje društva za boljitak nadolazećih...

Nakon što opet do kraja dana nisu progovorili ni riječ, završili su svoju smjenu u tišini. Nad Magleništem se spustila tama, ali je cijeli taj dan bio topao i bijela je svjetlost cijelo popodne rezala oblake propadajući poput iskri, što je na nekim mjestima oslabilo čvrst stisak snijega i leda. Nastalo je blato, snijeg se raspadao u prljavim...

Doselili smo se ovdje sredinom šezdesetih. Ili bolje rečeno, prebjegli smo. Samo je rijeka bila granica između mučeništva i slobode, . Djed je bio pravo đubre od čovjeka i bogami čudo je da ga nitko od nas nije ustrijelio kao staro pseto koje se izležava na pragu čim smo prohodali. Ako se dobro sjećam, prvo smo naučili raditi pa tek...

Goran se tog dana u upravi zadržao punih četrdeset i pet minuta, vrijeme koje je Andrej iskoristio guleći i žvačući mandarine, preturajući po pepeljari, zvjerinjajući okolo i pozdravljajući jedva poznate ljude koji su prolazili kraj zamagljenog Golfa. Još je stigao otrčati dvaput na WC, a i do kioska gdje je kupio žvake i neke novine koje inače...


© 2020 Antun Garčević. Sva prava zadržana.
Izradio Webnode
Izradite web-stranice besplatno! Ova web stranica napravljena je uz pomoć Webnode. Kreirajte svoju vlastitu web stranicu besplatno još danas! Započeti