Osvanulo je sunčano jutro. Grad na prvi pogled izgleda začuđujuće mirno. Sunce obasjava prostrana polja kukuruza, tragovi krvi koji su ostali na mjestu jučerašnjeg poprišta sada su već izblijedjeli, sprženi toplinom sunca. Vrućina koja se zadržava u zraku ostavlja dojam zaustavljenosti u vremenu. Kamenčići na cesti presijavaju se pod vrućinskim...
Šuma. Mračna. Gusta. Ne vidiš ništa kroz nju. Ne čuješ ništa. Mrtva tišina. Pala je noć. Kroz guste krošnje drveća nadzire se tračak svjetlosti. Svjetlost dopire iz Gradića. Svjetlost je to koju ispuštaju ulične svjetiljke, a koja dopire iz gradića u podnožju velikoga brda na kom stoji gusta šuma. Kročiš li njezinim stazama začut ćeš tu i tamo...
- Ja sam lanterna, lanterna... Da! To je istina - lanterna. Kralj i treba govoriti istinu. Hm... Istina, istina. A istina lako zapne među zubima ko pijetlovo meso. Meso. Kralj treba i dobro jesti. To je zdravo, a za kralja - sve najbolje. Oj, podanici!
Gdje...? Gdje su moji podanici? Ah, da! Pa nisu ovdje. Ja sam...
Tog se jutra Karlo Firmilović probudio neočekivano čio, skočivši na noge lagane sa svog sklopivog kauča i krenuvši pod uobičajeni hladan tuš prije jutarnje smjene. Fluorescentno zeleni hologramsko-digitalni sat koji se prostirao preko cijelog, potpuno bijelog zida na južnoj strani njegova stana zakričao je kao i inače, otkucavši točno šest...
Crtež: Francesco Francavilla i Jock (Mark Simpson)
Ukus redovitih pratitelja televizijskih serija (barem onih mrežnih) već odavno oblikuje morbidna znatiželja, pogotovo o lošoj strani našeg društva. Dokaz tomu je dugovječnost i iznimna brojnost kriminalističkih serija, od onih detektivskih poput Poirota do forenzičkih poput CSI-a. Jedna od najdugovječnijih takvih serija su Zločinački umovi, koja je...
Albert Camus je napisao izvrstan roman pod nazivom Kuga, a radnja romana je zaista svevremenska, ukoliko samo značenje kuge shvatimo metaforički. Kuga ustvari može biti bilo što, važna je njezina uloga, a uloga joj je u svakom smislu ni malo povoljna po ljudske živote.
Sjedim u sobi zeleno oličenih zidova. Do mene sjede moj tata s desne strane i moja mama s lijeve strane. Dakle, ja sam u sredini. Preko puta nas, točno ispred mene, sjedi čovjek u bijeloj kuti i s mnoštvom papira raspoređenih po radnom stolu, nešto su njegovi spisi, a sa strane stoje položeni rezultati mojih testova, test inteligencije, test...