PROLOG

srpanj 2022.

     Znala je da je gotovo kada je zaključala vrata svog stana. Instinkt je nikada ne vara. Možda će se sada na nju sručiti ono što je godinama tajila. Većina ljudi svoje zaslužene kazne nikada ne dočeka. Ona nema velike grijehe. Ili? U podsvijesti je držala stvari iz prošlosti. Stvari zastarijevaju, ljudi praštaju i idu dalje. Ipak nije napravila mnogo sranja u svom životu. Pobogu, nije nikoga ubila, oduzela mu kruh iz usta... Svatko radi pogreške u životu, zar ne? Međutim večeras se u zraku osjećalo nešto. Miris bijesa, tjeskobe, ljutnje skupljane tijekom brojnih godina. Dočekalo ju je kao uragan u mračnome stanu. Dok joj je nož bio prislonjen uz grkljan, vrtjele su joj se epizode iz života. Živjela je sama u svom luksuznom stanu u slavonskom gradiću kamo je nakon studija pobjegla iz Rijeke. Zaposlila se u obližnjem gradskom kazalištu i godilo joj je maknuti se iz toksičnog i zapetljanog studija iz kojeg je izvukla diplomu teškom mukom. A teška muka neće u njezinom slučaju značiti da je uvijek bila poštena, pravedna i moralna na studiju. Martinine suze nisu više djelovale. Nije mogla spriječiti ono što će joj se dogoditi. Prošlost je ušla u njezin stan ove noći i zadala joj kobni udarac. Kobni rez.

PRVO POGLAVLJE

travanj 2018.

     Martina se probudila u zoru osjećajući se tjeskobno. Uključila je kuhalo za vodu i zapalila cigaretu, svoj nadraži ritual otkako je počela studirati. Bijeli Walter Wolf i turska kava trebali su joj da lakše podnese jutro. Druga godina studija joj baš nije išla po planu. Studirala je glumu i medije i optuživali su je da ne može vjerno prenijeti karakter onoga koga glumi, da se ne zna opustiti i da ima "statično" lice. Bili su to teški komentari koji su ju natjerali da razmisli o svom odabiru studija. Osjećala je da je sve to na fakultetu jedna velika gluma svih prema svima, konkurencija glumaca je velika, a ona nije baš najjača karika u toj igri.

     Pušeći u kuhinji, kroz prozor je vidjela svoj balkon i muškarca u plavoj jakni i crnoj trenirci kako se ljulja na vrtnoj ljuljački i gleda u daljinu kuće i zgrade uz vijugave riječke ulice, a plavo more mreškalo se najavljujući novi proljetni dan. Skočila je sa stolice i vrisnula u ruku, cigareta je ispala na pod, a zatim je shvatila da se na ljuljački nalazi Marko, njezin poznanik kojeg je upoznala preko svoje najbliskije prijateljice sa studija, Andreje. Marko se okrenuo i pogledao prema prozoru, a Martina je kao furija izašla na balkon.

- Marko! Jesi li ti pri zdravoj pameti?! Nisam li ti rekla da mi više ne dolaziš pred oči? - rekla je.

- Sada vidiš kako je meni kad me spopadaš da ti pošaljem skriptu iz Estetike. Može li dogovor? Ja tebi pošaljem skripte, a ja od tebe dobijem 150 kuna.

- Nosi se odavde! Provaljuješ mi u stan i tražiš novac, kako si uopće ušao?!

- Paa, ne zaključavaš stan, kako sam i mislio. Smotana si. Nego, hoćeš li mi pozajmiti 150 kuna, a ja ti pošaljem sve skripte na e-mail?

- Ne dolazi u obzir. Radije bih umrla nego ti dala novac za opijanje po riječkim kafićima i za dvije kutije cigareta dnevno - rekla je. Ali nije znala da će za malo više 4 godine umrijeti zbog svojih djela.

- Dobro, Martina, samo ti skupljaj neprijatelje po Rijeci. Nastavi biti đubre i koštat će te. Već si se ukopala svojim tračanjem, vjeruj mi da će to koštati - rekao je.

- Marš iz mog stana i da me nikad više nisi uznemirivao, prijavit ću te sljedeći put!

- Vidjet ćeš da će te na faksu koštati to što si govno od osobe. Pozdrav.

Marko u tom trenutku nije znao da su njegove riječi proročke i da će se obistiniti za otprilike četiri godine. Martina je zaista bila đubre i baš mu je godilo da malo uplaši tu ženu u njezinom stanu. Od svih stvari koje je radila njegovim poznanicima, čudi se da ju još nitko nije spustio na zemlju.

A Marko je zaista volio zastrašiti, stjerati u kut, istjerati pravdu. Pokazati ljudima gdje im je mjesto. Osvetiti se i dovršiti posao.

Domagoj Kaučić