Grijesi - 1. dio - 1.10. Ime, 1.11. Djevojka

10. Ime

Katrina i Jani ispituju Leonidu o probodenoj djevojci koju je zatekla u polju.

Leonida drhti i ne zna što više žele čuti od nje, s obzirom da im ne može dati više informacija nego što zna.

-Zatekla sam se tamo, nisam jednostavno sudjelovala ni u čemu drugome. Ne znam što bih rekla više. Ne znam kako da vam pomognem. Samo želim ići kući, umorna sam i smrdim. Hoću topli tuš. Mama i tata će me ubiti.

-Neće te nitko ubiti. Javili smo tvojima gdje si, da si na sigurnome i objasnili smo im situaciju- reče Katrina-

-Mislim da će ovo biti dovoljno za sada, vjerujem da si iscrpljena i da nam ne možeš dati više informacija. U redu je. Recimo da si gotova za večeras.

reče Jani i pokupi svoj espresso u plastičnoj čaši s ispitivačkog stola.

Katrina, ti ju odvezeš?-upita

Da, naravno- odgovori ona.

Katrina i Leonida se smjeste u Katrinin automobil i krenu prema Leonidinoj kući.

Pljusak je opet započeo, a vjetar nemilice puše. Najednom Katrini zazvoni službeni mobitel. Jani, piše joj na zaslonu.

Da, reci -odgovara.

-Čuj me Katrina, znam da će zvučati nevjerojatno, ali imamo još jedan slučaj. Isto sranje. Djevojka, polje, kolac. Samo što ovoga puta imamo i poruku.

-Daj zezaš me, čekaj, poruku. Kakvu sad jebenu poruku. Zna se što piše? -

-Mislim da nisu htjeli ništa bez nas, morat ćemo izaći na teren. Ja sam već u autu evo. Dojava je od Roberta. Znaš Roberta, Pawlovski onaj?

-Znam, znam, mislim ne znam osobno, ali čula jesam. Oni su blizu mene, ako se ne varam. Imućnija obitelj rekla bih. Ništa, vraćam Leonidu i stižem čim prije, vidimo se.

Katrina ostavlja Leonidu pred kućnim vratima i kreće prema mjestu zločina. Približava se već poznatoj ruti i u daljini uočava čovjeka osrednje građe kako nervozno cupka nogom dok rukom više puta prolazi kroz razbarušenu kosu.

Izlazi iz auta i zalupivši vratima stavlja ruke u džep svojega šuškavca. Kreće ka nadležnima na mjestu događaja. Odeblji policajac joj pruža smotuljak papira.

-Hvala ti Frki. Znači to je to što je naš počinitelj ostavio a? - reče te odmata papir i gleda debeljuškastom policajcu u oči.

-Prema tvrdnjama svjedoka navodno je pismo stajalo u djevojčinoj ruci - reče debeljko.

Katrina odmota papir i na njemu pročita napisano Leonidino ime.

-Čekaj, ako se ne varam u ovom Gradu postoji samo jedno takvo čudno i osebujno jebeno ime i to je djevojka koja je netom bila kod nas u postaji. Odbacila sam ju kući prije nego što sam stigla ovdje. - reče Katrina i daje rukom znak Janiju da joj se približi.

-Misliš li da ima kakve poveznice? upita Jani.

-Mislim li? reče Katrina iznervirano- Ne da mislim, nego je očito! Dvije slične nesreće i na jednoj se zatekla baš Leonida, a na drugoj njeno ime u poruci. Premali je ovo grad Jani za takve slučajnosti. Nismo u New Yorku ili negdje u metropoli kakvoj da nas ovo ne može uzdrmati, ne?

- Istina.- reče Jani čudeći se pomalo samome sebi kako mu je uopće takvo pitanje moglo pasti na pamet.

11. Djevojka

Sviče drug dan. Sunce rastjeruje sinoćnje tragove kiše. Ponovno se temperatura podigla iznad razine podnošljivoga, a zemlja ispušta od sinoć nakupljenu vlagu.

Zrak postaje zagušljiv i vlažan.

Obitelj Pawlovski sjedi za velikim stolom u kuhinji bezvoljno jedući jutarnji omlet.

Robert pilji kroz veliku staklenu stjenku koja gleda na njihovo besprijekorno pokošeno dvorište ispijajući usput sviježe cijeđeni sok od naranče.

Robert je inače picajzla po naravi. Voli sve oko sebe držati u najboljem redu. Njegov kutak u kući, koji mu služi kao oaza mira besprijekorno je uredan. Ne razlikuje se puno od njegova ureda u tvrtki. Svaka olovka ima svoje mjesto, kao i svaki notes. Ponekad samoga sebe uhvati kako odvaja tehničke od kemijskih. Uvijek kada od kuće radi nešto za posao sluša Mozartove simfonije. Drži da ga one potiču na rad, ali i ujedno smiruju. Često se zna osamiti i slušati operu ispijajući čaj od mente te rješavajući svakodnevne zadatke. Danas nije takav dan. Danas hipnotizirano pijucka narančin sok koji mu klizi niz bradu sve po bijeloj košulji.

Emma se ustaje i nervozno briše stol pod njegovom rukom

-Roberte, znam da si pod stresom zbog onoga što si vidio jučer, ali stvarno daj se dovedi malo u red, barem zbog posla, a i djece. Znaš da moraš Nou odvesti na tenis.

Robert ne obazire pažnju na Emmu, već nastavlja hipnotizirano buljiti u prozor sve dok Emma napokon ne odustane i iziđe na dvorište zaliti maćuhice koje pomno njeguje svako jutro. Robert napokon ispije posljednji gutljaj soka i svrne pogled na prljavu košulju koju ne odluči presvući.

-Noa, ajde!-poviče.

Noa se strči niz stepenice s torbom za reket u ruci i s rukohvata pokupi tenisku kapu koju mu je Emma pripremila. Stavlja je u hodu na glavu i sjeda na suvozačko sjedalo obiteljskog karavana. Nakon što ostavlja Nou u teniskom klubu,nastavlja voziti do ureda.

Došavši u ured žurno pozdravlja sekretaricu i hita ka stolu razbarušene kose, umrljane košulje i namještajući do pola svezanu kravatu jednom rukom, dok drugom nosi aktovku. Sekretarica ga promatra u čudu, a potom nemarno odmahuje rukom i nastavlja raditi svoj posao. Za to vrijeme Robert sjeda za računalo i u tražilicu Facebooka utipkava Leonidino ime. Nakon nešto duže potrage pronalazi Leonidu s poznatim mjestom boravišta. Ulazi u njezin profil.

Odmah na zaslonu pojavljuje se djevojka plave kose u oskudnom kupaćem kostimu. Fotografija prikazuje nju kako sjedi na rubu bazena jedne noge umočene u bazen, a druge savijene u koljenu. Na očima joj stoje sunčane naočale.

Robert klika dalje na njezine fotografije koje se na sreću mogu pregledati čak i ako joj nisi facebook-prijatelj.

Ulazi u šareni virtualni svijet koji mu se pojavljuje na zaslonu ekrana.

Mnoge od fotografija su sa raznih zabava, rođendana i ostalih veselih prigoda na kojima se nalaze pretežno mladi ljudi, boce šampanjca i raznolikog žestokog pića te lude svjetlucave odjevne kombinacije.

Spušta se dalje po onima na kojima su sada razna putovanja i odmori s društvom po obalama južne Europe. Napokon nailazi na fotografije na kojima se Leonida nalazi sama ili takozvane selfie. Ulazi u jednu na kojoj Leonida pozira, doduše našminkana i spremna kao za izlazak, ali mu to biva dovoljno da dobije uvid u ono što je htio.

Robertu nije jasno čemu ime te djevojke na onome papiriću. Kroz glavu mu sada prolazi njegova kći Filipa. Iako znatno mlađa, ne djeluje mu kao netko tko bi polaskom u srednju školu vodio sličan život Leonidinom.

Filipa je previše zauzeta dobrim školskim uspjesima i treninzima da bi si dopustila toliki hedonizam, ali tko zna, pomisli u trenu, možda je i Leonida nekoć bila jednaka Filipi. Ta ga pomisao zastraši.

Tada mu kroz glavu prostruji misao kako je možda Leonidin način života upravo jedan od razloga zbog kojega njezino ime stoji na onome papiriću. Uto ga prođe strašna jeza te se odmah potom usredotoči na ono što mu je bio prvotni cilj. Okriti tko je Leonida.

Pregledavajući njezin facebook profil dugo vremena ne nailazi ni na jednu djevojku nalik onoj koju je sinoć zatekao u šumi. Ili možda ipak nije tako. Pogleda na digitalni sat na svome računalu i shvati kako još ima vremena dok mu ne započne zvonjava telefona kao znak da je vrijeme za početak radnoga dana. Inače, ovo vrijeme prije nego krene strka koristi za opuštajuće ispijanje kave koju mu priređuje tajnica, ali danas je kavu zamijenio za kopanje po tuđim životima.

Ponovno se vrati na početak Leonidinih fotografija i koncentrira se samo na one gdje se nalazi Leonida s društvom. Pregledava jednu po jednu ne bi li uočio nekoga nalik onoj djevojci.

U to se zaustavlja. Fotografija je to uslikana u autobusu. Na nekakvom putu. U prvome planu su Leonida i njezini prijatelji koji se opušteno smiju u kameru, ali iza njih, negdje u samome kutku Robert ugleda onu prljavo plavkastu kosu koja mu je sada i više nego poznata. Pokuša ju uvećati pomoću zooma i uspijeva. Sada ga obuzima osjećaj ponosa što ga njegovo precizno oko istrenirano za detalje nije izdalo. Možda je na tragu da riješi veliku zagonetku. U prvi mah ne zna što bi točno mislio o tome što je ugledao, ali se pribere i pokuša objektivno analizirati detalje.

Očito je kako je djevojka netko tko ne pripada u dio Leonidine, naočigled, iznimno široke i popularne ekipe. Sjedi iza, gledajući u prozor sa slušalicama u ušima. Robert shvaća kako je nešto teže odgonetnuti povezanost između tih dviju djevojaka na temelju fotografije, pa odustaje od svoga plana. U to iz mobitela zatutnji poznata skladba "Mama", izvođača Freddiea Mercuryja. Uzima mobitel i uviđa kako ga zove nepoznati broj. Javlja se, a s druge strane žice dopire poznati glas.

-Gospodin Robert? Katrina pri telefonu, viša policijska inspektorica. Molila bih vas da čim prije dođete u policijsku postaju na 69-toj na službeni razgovor kao jedini svjedok jučerašnjeg nemilog događaja.

Robert pomisli kako je više ili manje nažalost sam svoj šef pa ne može izmisliti ni to kako zbog nečega ipak mora odgoditi današnji susret, ali se sabere i odgovori:

-Naravno, evo me kroz nekih pola sata. Vidimo se.-

-Vidimo se gospodine Roberte. zaključi razgovor Katrina.

Vozeći se prema policijskoj postaji Robert rukom trlja nos i lice kao da se želi razbuditi nakon teškoga sna. Uparkira se ispred male postaje koja iznad trošnih ulaznih vrata, tirkizne boje, ima jedno malo svjetlo nalik onima na starim seoskim kućama.

Ostali zidovi te postaje obojeni su davno pa su sada prljavo žuti te objekt izgleda zapušteno. Ušavši unutra, za pultom ga dočeka žena sijede kose koja zatraži njegovu osobnu iskaznicu. Robertov dolazak je najavljen unaprijed pa ga žena za pultom brzo pusti uputivši ga na lijevu stranu niz dugački sivi hodnik u kojemu jedna lampa nemilo treperi najavljujući svoj konačni "odlazak".

Katrina presreće Roberta na pola puta te mu pruža ruku kako bi se ponovno upoznali. Robert pomisli kako je inspektorica zgodne građe. Oduvijek su mu se sviđale niske i tamnopute žene. Robert ulazi za njom u ispitivačku sobu, a za stolom sjedi čovjek u jeftinom smeđem odijelu. Na košulji ima zataknute sunčane naočale marke Police.

-Koji kliše- kroz glavu mu prođe misao.

Pruža mu ruku i predstavlja se kao Jani.

-Sjedite gospodine. Hoćete kavu, čaj, toplu čokoladu ili mlijeko? -upita ga Jani.

Robert se iznenadi širokom ponudom pića što ne priliči jednom tako staromodnom objektu. Mora priznati kako ni on sam nije uveo u uredu više od kave i zelenog čaja.

-Neću ništa, hvala. Samo da dovršimo ovo što prije. - reče.

Ispitivanje potraje cijelo popodne, ponajviše zbog pauze koju su svi troje morali uzeti zbog ručka- toplih sendviča iz policijske kantine i hot-dogova sa senfom.

Robert u međuvremenu prizna svoju malu uredsku istragu na što se Katrina i Jani ne iznenade.

-Ne brinite, taj smo dio posla već obavili.

- I? - upita Robert.

Za sada ne možemo ništa tvrditi bez Leonide. Jedino što vam možemo reći kako je obitelj odlučila napraviti sprovod u subotu. Na našem mjesnom groblju. -reče Katrina te nastavi

nego, da potvrdimo, rekli ste nam kako je počinitelj natprirodne građe i kako je bio obučen u bijelu mesarsku kutu, s vojničkim čizmama te na glavi imao nekakvu gas-masku, odnosno nije mu se vidjelo lice, je li tako?

Katrina ponovno iščita zapisnik, a Robert joj na to samo potvrdno kimne glavom.

-Znate, ja vjerujem inače policiji, mislim, nikada nisam ni dovodio u pitanje vašu sposobnost kada je bilo riječi o hvatanju nekih lokalnih prijestupnika. Sjećam se one godine kako ste samo efikasno riješili slučaj onog kamiondžije koji je pokupio dvije tri maloljetnice u okrugu koje je silovao na kraju. Znam da je to bio jedan od težih slučajeva s kojim ste se susreli. I ja sam se tad strašno bojao za Filipu, zbog toga ju i danas Emma i ja vozimo kada negdje treba ići. Nekako me još uvijek strah da negdje ne vreba neki njegov nasljednik, kao Mansonov kult, razumijete me, ne? Dok sam sposoban činit ću to za njeno dobro. Mada Filipa uvijek negoduje zbog naših restrikcija, ali ne možemo protiv sebe. Ni žena ni ja.

Robert podiže pogled koji je, dok je to izgovarao, bio uperen u sivi stol te nakrivljuje usta kako bi barem u njihovim pogledima pronašao razumijevanja, a onda nastavlja

- ...ali ovo, vjerujte mi na riječ, ovo nije slučaj kao svi ostali. Manson mu nije ni do kuka, ali doslovno, ako me razumijete. - podsmjehne se svojoj dosjetki, a na to se ubaci Jani

-Ne brinite, znamo to već Roberte. Nismo se prvi put na žalost susreli s istim ubojstvom u samo jedan dan razmaka.

Ne, ne! presiječe ga Robert- On! Taj, taj mesar,! To sve, to nije nešto ovozemaljsko, vjerujte mi! Ne znam, ako kako mogu pomoći. Evo, poznajem puno njih koji se bave proizvodnjom ratne opreme, robota i ostalih suvremenih pomagala za obranu kao i tvrtki zaduženih za njihovu proizvodnju. Rado ću ih kontaktirati ako želite.

Katrina se podsmjehne Robertovoj očajnoj želji za suradnjom, ali je također i svjesna onoga što Robert tvrdi, baš kao i Jani. I sami su osjetili tu nadljudsku snagu koja je upotrijebljena nad njihovim žrtvama. Ali im svakako nije potrebna Robertova pomoć. Barem ne za sada.

-Roberte, mislim da si nam već puno pomogao i ovako. -reče Katrina i otprati Roberta do izlaznih vrata, a u hodniku ih dočeka Leonida.

Njezina duga plava kosa nemarno je počešljana. Obučena je u mini teksas suknju, mrežaste čarape i crne čizmice sa zakovicama. Bijela uska majica joj seže do pupka, a preko nje je nabacila tamno ljubičastu adidas trenerku. Obujmi gornji dio trenerke oko stomaka, pokrivajući ga kao da joj je hladno te se uputi u sobu za ispitivanje.

Robert izlazeći iz postaje napokon ugleda Leonidu uživo te po upečatljivim dugim tankim nogama, svijetloj dugoj kosi i ekscentričnom oblačenju prepozna da je riječ o djevojci s Facebooka kojoj je još jutros zavirio u privatni život.

Sve se odvije kao u nekom usporenom filmu. Oblije ga naizgled val vrućine zbog srama koji osjeti susrevši se s njom oči u oči, ali ona, naočigled po stavu koji je zauzela, ne obraća pažnju na njega, već juri u smjeru sobe za ispitivanje za Katrinom.

Katrina uvodi Leonidu u sobu. Ona i Jani joj razjasne tko je Robert i što se zbilo sinoć u Gradu. Leonida sjedi zbunjeno pogledavajući Katrinu pa Janija ne razumjevši kakve to veze opet ima s njom, a onda joj pokažu papirić na kojemu je njezino ime. Leonida se lecne ugledavši svoje ime na tom papiru.

-Čekajte, ne! Ma nisam ja jedina Leonida ovdje naravno. - Katrina pogleda krajičkom oka Janija, a onda doda -Nisi, ali koincidencija je i više nego očita Leonida. Isto mjesto, gotovo ista smrt, opet ženska osoba, a i tvoje ime, ime baš tebe koja si se noć prije zatekla na istom mjestu zločina. Zar ne?-

Leonida se sada nasloni na stolicu na kojoj sjedi kao da se predaje i odustaje od bilo kakvih daljnjih naklapanja zašto se to možda ne odnosi na nju, te reče

- Dobro, a djevojka? Ima li kakve veze mrtva djevojka sa mnom, hoćete li reći da sam i to bila ja - Katrina sada opet pogleda Janija te pruži fotografiju s mjesta nesreće Leonidi preko stola. Leonida zbunjeno drhtavom rukom preuzme fotografiju gledajući još uvijek u Katrinu i Janija, a ne u nju. Kada je napokon svrnula pogled na fotografiju reče

- Pa to je, to je Zita.

- Katrina se sada ubaci- Poznaš ju?

Leonida odlučno odgovori -Da, da. Mislim kako ju ne bih poznavala išla je samnom u razred I...- zaustavi se naglo, ali naravno ne uspije izbjeći Katrinino sljedeće pitanje

- I što? - reče Katrina

Leonida sada zbunjeno gleda u fotografiju na stolu grizući nervozno palac ruke. Njezine oči pune se suzama. Ispušta nokat palca iz usta i progovara:

-I bivša djevojka moga dečka.

Katrini se otvore nade za slaganje kockica te nastavlja

-Leonida, svjesna si koliko je smrt ove djevojke povezana s tobom je li? ,

Leonida kima potvrdno glavom,

- Molim te, ispričaj nam onda sve, sve što znaš o toj djevojci i sve što bi tebe ili tvoga dečka moglo vezati uz nju. Počinitelj leži tu negdje, a ti si nam glavna točka do toga saznanja, možda čak i jedina.

Inače šutila ili bi se možda upustila u avanturu laganja da nije ovo bio slučaj s kojim se nažalost već upoznala dan ranije, a ono što je vidjela taj dan u polju će ostati zauvijek ružna slika u njezinom sjećanju.

-U redu, reć ću vam sve, ali molim vas samo jednu stvar, nemojte da neke stvari dođu do mojih.

Katrina je već sada svjesna kako će ova priča zadobiti puno prljaviju pozadinu od one s početka.

-Znači bivša djevojka kažeš ha ? - upita Katrina kako bi podsjetila Leonidu na dio na kojem je zastala.

-Da.- odogovori Leonida te nastavi- Gledajte, nije samo bivša. Mislim...je ono bivša, bivša, ali nije ona bila onaj tip cure koju pamtiš pa se sjetiš svega što se zajedno prošli kad ju ugledaš nakon nekog vremena. Taj tip, hm, mislim, taj tip sam možda ja ili neka druga cura koja je znate...malo upečatljivija.

Katrina i Jani se sada pogledavaju, a Leonida nastavlja kao da se nalazi na seansi kod psihijatra

"Uglavnom, David, moj sadašnji dečko, završio je na nekom partiju s njom u krevetu za jednu noć. Znate kako to bude. Napiješ se uloviš prvu koja te požudno gleda naslonjena na zid dok pijucka svoj koktel ili pivce, namigneš joj i tvoja je. Još kad si takav frajer kao David jedan mig je dovoljan za takve kao što je bila Zita. I uglavnom, završili su navodno tako zajedno za jednu noć . David je tada bio malkoc gluplji, nego sad pa je znate izvadio mobitel i usnimio ih. Njih dvoje. U klinču je li. I nakon toga partija, logično, snimka je počela kružiti hodnicima. Meni su je čak uspjeli poslati preko Fejsa i na Instagramu pa sam vidjela neke dijelove. Ono ne baš sve jer nisam mogla gledati sve. Ipak...ga volim. Nakon toga Zita se povukla. Više nije razgovarala ni s kim i čak se navodno jednom pokušala ubiti kažu. Mislim da je zbog toga odležala na psihi koji mjesec jer je dugo nije bilo u školi, a onda je nastavila ići po posebnom programu. Skrenula je totalno. Neki kažu kako je često noću znala šetati baš za vrijeme nevremena po polju i pjevušiti neke tupave pjesmice što joj je valjda mama pjevušila dok je bila mala. Tako je navodno "čistila" svoje tijelo kažu.

Leonida se malo zamisli, pa nastavi:

- Ma uglavnom, njeni starci su doprinjeli puno tom njenom ludilu. Znate tata joj je bio doktor, a mama je bila odvjetnica koja se nakon udaje umirovila i postala prava domaćica. Zitu i njezinu mlađu sestru slala je još kao male na razne strane jezike, klavire, i ostala sranja na koja takva fina dječica idu, znate. Stalno su ih driblali za ocjene u školi, nisu smjele ništa do prvog razreda srednje i onda odjednom BUM.

Leonida sada izgovori to posljednje kao da izvodi neki kazališni performans na audiciji, a Katrina i Jani lagano poskoče na trenutak sa svojih stolica iznenađeni njezinom afektivnom izvedbom. Shvativši da nije sama pogleda na kratko Janija i Katrinu te nastavi s pričom

-I tako mala, nevina, poslušna Zitica snimi porno- uradak koji procuri ne samo po školi, već je došao, nažalost, i u ruke naših roditelja. Moja mama je odmah naravno uletila u moju sobu i počela me histerično ispitivati da joj dam lozinku od laptopa i od mobitela kak bi pronjuškala nemam li ja možda neki sličan sadržaj na mobitelu.. Ja sam ju uvjeravala da nemam te da ja ne radim takvo što po zabavama kao ostale fukse.

Uostalom kao da bih to čuvala negdje gdje bi ona mogla lako pronaći! Ali, naravno bila je i dalje uporna. I tako su onda mnogi roditelji počeli braniti svojoj dječici da se druže sa Zitom, a čak i oni koji su prijateljevali s njezinim starcima u slobodno vrijeme na čajankama prestali su dolaziti kod njih. Sjećam se kad su priredili veliku ljetnu zabavu u njihovom dvorištu za rođendan Zitine sestre, navodno je došla na kolače i tortu samo tetka Lili iz susjedstva. Zitina mlađa sestra se strašno naljutila na roditelje i Zitu kriveći nju da je ona zaslužna za to što nitko nije došao na rođendan i što ju sada ljudi mrze zbog Zitine pogreške. Zita je navodno nakon toga utrčala u kuću i prerezala vene tatinim žiletom. U svojoj sobi. Pronašla ju je majka kako leži iznemogla i krvava na podu. I tad je Zita završila na psihi. Navodno je tamo prolupala još više pa onda u internatu. U internatu je završila po tom nekom posebnom programu, što znam. Uključila se i u neku vjersku sektu koja čisti od seksualnih grijeha, a njezini pripadnici vjeruju kako će s vremenom povratiti izgubljenu nevinost.

I uglavnom je to sve što znam. O Davidu naravno nije bilo nikakve riječi, on se čak nije ni vidio na snimci pa nitko nije ni mogao znati kako se dobar doktorski sinčić nalazi u klinču s poludjelom srednjoškolkom." -reče ovo posljednje pomalo podrugljivo.