Grijesi - 1. dio - 1.13. Poziv, 1.14. Nensi

13. Poziv

Lagana vožnja kući, u autu preglasno svira Carusova opera O Sole Mio. Jani vadi upaljač iz džepa kožne moto-jakne i pali cigaretu koja mu nehajno visi zalijepljena na donjoj usni. Podiže ustima upaljenu cigaretu skoro do nosa te duboko usisava dim u pluća. Skuplja oči i nos dok uvlači kako mu ne bi ušao dim u oči i nos. Vadi cigaretu iz usta, otpušta lice i lagano ispuhuje dim u smjeru šofer-šajbe. Pogledava u nebo koje se počelo sivjeti. Ponovno se sprema olujno nevrijeme.

Grad je poznat po naglim promjenama vremena. Dok s jedne strane grije sunce kao u uzavreloj tavi, s druge se spusti pljusak kao da najavljuje veliki biblijski potop.

Jani se polagano drmucka u svojem autu, dok istovremeno na suvozačkom mjestu poskakuje pakiranje briketića za Sultana netom kupljenih u prodavaonici psećom hranom.

Jani razmišlja o majčinom pozivu na ručak i vikend druženju. Glavom mu se motaju razne vrste izgovora, no svaki mu zvuči podjednako glupavo jer zna da je ovo već treći puta kako pronalazi izgovore za druženja, samo što ovoga puta zaista i ima nekog posla.

U Gradu se već dugo nije dogodila ovakva uzbuna. Inače poznat po svom mrtvilu i dosadi ovih dana vrvi napetošću i strahom. I inače pust, sada još pustiji od kada su se glasine o brutalnim ubojstvima raširile među stanovnicima.

Jani parkira auto ispred svoje kamp-kućice, a ususret mu dotrčava Sultan vidno uznemiren što nije i ranije došao. Jani ga tapše po glavi dok Sultan pokušava omirisati vrećicu s briketima. Janiju zazvoni mobitel. Javlja se, a s druge strane slušalice do njega dopre promukli ženski glas:

-Gdje si?- upita ga glas s druge strane slušalice.

Jani se mahinalno javio pa nije ni pogledao na ekran mobitela. Navikla ostala od posla. Čuvši poznati ženski glas spržen cigaretama i alkoholom odmiče slušalicu od uha i pogledava na ekran mobitela. Nizozemski pozivni broj.

-Da?-odgovara ženi s druge strane slušalice.

-500 Eura, 500 jebenih Eura duguješ. Misliš da sam glupa ili luda?

-Nensi? Ti si?-u nevjerici ispituje Jani.

-Začudo jelda. Nikada te ne zovem, samo pišem pa si mislio "hvala Bogu neću onu kučku više nikad u životu morati slušati", e pa jebiga, pojebala sam ti planove, čini mi se.

-Pa malo i jesi mogu ti reći. Imam sranja na poslu ovih dana, strpi se još do kraja mjeseca da riješim slučaj i dat će mi povišicu pred kraj mjeseca, siguran sam. Isplatit ću ti onda svu zakasninu.

-Da pričekam do kraja mjeseca ha?-s podsmjehom odgovara- do kraja jebenog mjeseca ja mogu tu i trunut ako baš želiš, meni nije problem, ali Tari bome je. Hoće nove patike, pa hoće škola, pa hoće neki školski izleti, pa mama kupi ovo, priušti ono, a mama nema. Mama ima drkavu naknadu i to je sve što mama ima!

-Pa da mama manje pije i guta antidepresive, a više traži pošteni posao mama bi imala, ne misliš li tako možda?-Jani sad već isprovociran Nensinom patetikom odgovara.

-Puši ga.

Prekid veze.

Jani zabacuje mobitel na kauč.

Kučka, jebena drogirana kučka.-izgovara izrevoltirano dok iz hladnjaka vadi novu bocu Pilsnera.

***

S druge strane, u Nizozemskoj, u centru grada, u stanu visokih zidova, iza velikih starinskih dupliranih prozora s bijelim oronulim obrubom, za drvenim visokim stolom, sjedi žena osrednjih godina u svilenom kućnom ogrtaču izblijedjele ružičaste boje. Na glavi joj stoji punđa povezana štipaljkom, a na nogama iskrhani lak za nokte. U ruci drži dugačku tanku cigaretu, dok joj s druge strane stoji rum u kristalnoj čaši. Uvlači u sebe dimove kao da su joj to posljednji dimovi pred pogubljenje.

Puši i gleda u svjetla grada.

Maskara koju vjerojatno nije skidala, već samo svako jutro nadopunjavala, joj stoji razmazana ispod očiju, a blage suze klize i brišu joj ostatke pudera s obraza .

14. Nensi

Nensi je Janijeva bivša žena. Jani i Nensi su se kao mladić i djevojka upoznali dok su još oboje bili studenti. Nensi je započela studij psihoterapije u Beču, no nije ga nikada dovršila jer je upoznavši Janija odlučila otići u Nizozemsku i napokon živjeti život koji joj je na neki način bio uskraćen zbog pretjerane roditeljske pažnje. Nensina majka je bila doktorica kirurg, a otac jedan od poznatijih kardiologa u Njemačkoj. Nensi je po porijeklu Njemica. Odrasla je i školovala se tamo sve dok nije odlučila otići na studij u Beč i baš kao i njezini roditelji krenuti putem medicine, samo u nešto drugačijem pravcu, reklo bi se puno "modernijem" od dobro poznatog kirurškog zanata.

No, kako je gotovo čitav život provela pod roditeljskom stegom odlučila je da joj se neda više biti uzorna i poštena djevojka te je odlučila poći s Janijem, tada razularenim momkom, u Nizozemsku, točnije Amsterdam. Za Nensine bogate roditelje preliberalan grad, pun marihuane i prostitucije.

Jani i Nensi su odlučili iskoristiti sve blagodati Amsterdama pa su tako odlazili na sva moguća mjesta gdje se moglo zapaliti marihuanu u kojoj su bespogovorno uživali, ali i dobiti nešto više od marihuane.

S vremenom, kada su se opustili, a seksualni život u dvoje je postao suviše dosadan za dva mlada stvorenja, odlučili su zajedno posjećivati eskort-dame.

Taj slobodnjački način života im se previše osladio, ali i doveo ih u ponovnu monotoniju. Nensi je bila spremna prelaziti sve granice koje do tada nije imala prilike prijeći, tako je mogla nakon Amsterdama obići cijeli svijet, a nakon toga prijaviti se za dobrotvoran put na Mjesec ili Mars te biti jedna od par ljudi na svijetu koja bi pristala na međuplanetarnu migraciju, ako je potrebno.

No, Janijeva ovisnost, ali i velika ljubav i privrženost koju je tada još osjećala prema njemu, su je zaustavile. Jani je, naime, u periodu tog neovisnog i buntovničkog načina života zapao u neke vlastite meditativne, zen priče što ga je odvelo, nažalost, u pogrešnom smjeru, umjesto da ga je prosvijetlilo kao većinu. S marihuane i kokaina prešao je na teške droge koje su ga prikovale za krevet jer se danima nije bio u stanju pomicati iz kreveta kada ne bi imali novaca za heroin o kojemu je postao najviše ovisan.

Ironično, ali Nensina najdraža knjiga iz djetinjstva bila je upravo Mi djeca s kolodvora Zoo. Znala je otprilike kakve stvari narkomanija donosi sa sobom, no bila je toliko zahvalna Janiju što ju je na neki način spasio od vlastite životne monotonije i ispraznosti da je bila spremna nekoliko dana za redom po skoro cijeli dan čistiti njegove izlučevine iz želuca kao i ostalih organa koje su nekontrolirano izlazile iz njegova tijela u stanju delirija.

Sanjajući o tome kako će odlaskom u Amsterdam udisati samo opojne miomirise marihuane, eteričnih ulja, mirisnih štapića i sladunjavih, zavodljivih parfema eskort-dama, Nensi je u protivnom svakodnevno udisala Janijev životinjski smrad izmučenoga tijela i izlučevina.

Nakon još godine tog očajničkog života u socijalnom stanu Amsterdamske četvrti, kao i borbe s Janijevom ovisnošću, Nensi je odlučila da negdje treba podvući crtu. Podvlačenje crte s Janijevom ovisnošću potrajalo je još kojih dvije do tri godine nakon kojih se Jani začudo uspio nekako oporaviti. Navodno se opet posvetio čitanju i proučavanju haiku poezije, zen-budizma i ostalih -izama koji su ga ojačali psihički, a naposljetku i fizički.

Odlučio je nastaviti sa studijem i kroz par godina uspio dobiti posao na kojemu bi mu svaki bivši ovisnik pozavidio, no u Amsterdamu valjda malo više toleriraju ovisnost od ostalih dijelova svijeta.

U vrijeme dok se liječio po raznim europskim pa čak i azijskim lječilištima, psihijatrijskim ustanovama i kampovima, okrenuo se klasičnoj glazbi koja je posebno utjecala na njegov mozak i način kako funkcionira.

Jani i Nensi su dobili i svog prvog potomka, plod tada još velike ljubavi, Taru.

Jani se zaposlio u policijskoj službi na odjelu za narkotike, bio je odličan kandidat za taj odjel jer je točno poznavao psihologiju narkomana koji su se povlačili po Nizozemskim zakutcima. Nensi je jedno vrijeme radila kao privatna njegovateljica po kućama, ali kada je zatrudnila s Tarom dala je otkaz.

Oboje su s uzbuđenjem iščekivali svoju curicu, ali kada je napokon došao dan poroda na koji su i Nensini roditelji doputovali iz Berlina kako bi vidjeli svoju unuku, a Janijevi u dvorištu obiteljske kuće priredili veliki doček s hrpom prijatelja i obitelji, kada je uzbuđenje svih uključenih u taj važan događaj bilo na vrhuncu i kada su Tarina glavica, pa onda i ruke i noge napokon ugledali svjetlo Amsterdamskoga dana, Nensi je nešto pomračilo um.

Od toga trenutka Nensi je s izrazitom hladnoćom i odbojnošću držala to malo tjelešce u rukama. Kao da je od neke druge majke, kao da joj ga je netko na silu utrpao u ruke, a ona ga ne želi, ona želi živjeti, biti slobodna, neometano disati Nizozemski zrak.

Nensi se u tom trenutku vratila u prošlost kada je bila pod roditeljskom palicom i kada nije imala priliku biti ono što ona uistinu jest, nego je sve morala podređivati onomu što njezini roditelji zahtijevaju od nje.

Tara je postala novi Nensin mučitelj.

Nensin hladan dodir kao i Nensinu depresiju koja je u narednim danima uznapredovala nisu primjećivali svi, osim Janija i njezinog doktora koji joj je tada i prepisao prve antidepresive.

Nensi se pokupila iz doktorove ordinacije s receptom u rukama i dijagnozom postporođajne depresije.

Čitala je puno o toj vrsti depresije koju žene dožive, pretpostavlja se, zbog prevelikog šoka koje mozak i tijelo pretrpe za vrijeme i poslije poroda.

Znala je dosta o toj vrsti problema, no nije znala da si neće moći pomoći oko toga ni narednih pet godina Tarinog života, a narednih pet godina Tarinog života postale su za svo troje najgore razdoblje njihova života uopće.

Jani je često izbivao iz kuće zbog posla, Nensi je zaposlila dadilju koja je većinu vremena provodila s djetetom, a ona se povlačila u sobu u kojoj je praveći se kako spava od tableta ustvari čitala po cijele dane romane koje za vrijeme studija nije imala vremena ni prilike pročitati.

Saživjela se s Tolstojevom Anom Karenjinom za koju je sumnjala da je uzrok njezinih problema i nevjere bila upravo ta vrsta depresije, a uskoro je u glavi razvila i cjelokupan plan kako da začini sivilo svojega života.

Nensi je, baš kao i Karenjina, odlučila pronaći ljubavnika koji će začiniti njene usamljene i depresivne dane.

Ljubavala je s djelatnikom pošte, mladićem od kojih devetnaest godina. Kako je još uvijek živio s roditeljima morali su iznajmljivati motelske sobe po Amsterdamu, a nakon što se zasitila njegovog mladenačkog neiskustva odlučila je prijeći na vozača taksija. Doduše vrlo kratko vremena jer je vozač bio oženjen i nije htio imati ozbiljnu ljubavnicu, već samo povremenu "pušačicu" koju je nakon smjene mogao odvesti na skrovita mjesta i uživati u njezinim oralnim vještinama.

No, Nensi je shvatila da u toj igri dobiva više on nego ona pa je ubrzo odustala i od vozača te se pronašla u krevetu jednog markantnog odvjetnika kojeg je upoznala na rođendanu svoje najbolje prijateljice. Prvi puta su potajno završili u prijateljičinoj ostavi, a nakon toga su ostavu s đemovima zamijenili za krevet u njegovom raskošnom stanu koji je dijelio samo s crnom mačkicom.

Tako je s vremenom Jani saznao za Nensine avanture te pod pritiskom svega što se zbivalo s njom prethodnih godina, ali i vlastitog poljuljanog psihičkog stanja, odlučio zauvijek napustiti njihov dom kao i Amsterdam.

Mir je pronašao daleko od svih zbivanja, u Gradu.