I. dio romana - 15.1. Zvijezda Sjevernjača

Sjevernjača (α UMi / α Ursae Minoris / Alpha Malog medvjeda, lat: Polaris) je najsjajnija zvijezda zviježđa Mali medvjed. Sjevernjača je vrlo blizu sjevernog nebeskog pola, pa je pomoću nje lako odrediti pravac sjevera. Ponekad se u narodu može čuti da je Sjevernjača najsjanija zvijezda na nebu, što je zabluda. U stvarnosti je 45. po sjaju na noćnom nebu, dok je nasjajnija zvijezda zapravo Sirius. Latinski naziv Polaris dolazi od Stella Polaris (Polarna zvijezda).[1]

Već stoljećima ova zvijezda, koja se nalazi skoro točno iznad Sjevernog pola, služi putnicima da se orijentiraju bez kompasa. Ona je ujedno i Zemlji najbliža Cefeida, posebna klasa zvijezda koje neprestano pulsiraju. Posljednja ispitivanja pokazuju da puno toga još ne znamo o ovoj zvijezdi, kao i da se ona ne uklapa ni u jedan zvjezdani model koji primjenjuju astrofizičari.[2]

[1] Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Sjevernja%C4%8Da

[2] Izvor: isto.

1. 15. Zvijezda Sjevernjača

U Gradu, više na periferiji nego u njegovom samom središtu, nalazi se, na osamljenom pustopoljnom terenu, jedna mala kamp-kućica. Obljepljena je naljepnicama cvjetova u različitim bojama...kao hipijevska kućica. Iza malih prozora i zavjesica ovješenih o njih, izviruje žuta svjetlost stropne svjetiljke.

U kućici se nalazi prodavačica s tiska, njezin debeli muž i njihov debeli sin koji nema više od osam godina. Muž sjedi na istrošenoj smeđoj fotelji u krilu mu je polušugava tigrasta mačkica po kojoj prelazi svojim debelim prstima polaganim pokretom. Na sebi ima bijelu potkošulju koja mu je zategnuta preko izuzetno velikog pivskog stomaka i umrljana nekom mašću od kuhanja ili ulja iz motora. Iznad usana su mu požutjeli brkovi od cigareta i masne hladne te hladnoga piva. Skoro pa je ćelav pa mu se glava sjaji pod žutom svjetlošću lampe.

Za kuhinjskim stolom sjedi njihov debeli sin koji pokušava riješiti do kraja zadaću iz matematike, no neuspješno. Malo po malo dobiva izljeve bijesa jer mu zadatak ne ide, a roditelji se ni ne trude ukazati pomoć, odnosno ni ne sami ga ne znaju riješiti. Tako mali sjedi za već poluzgužvanom bilježnicom, reži, trlja nogu od nogu, čupa se za vrlo kratku tamnosmeđu kosu na glavi. Na obrazima su mu vidljive crvene crte od histeričnog brisanja suza, na nosu su mu se skorile bale od plakanja.

Kuhinjom se širi miris pečene hrane i ustajalosti. Pozamašna prodavačica stoji za kuhinjskim pultom i okreće piletinu na masnoj tavi. Još uvijek na sebi ima bijelu majicu pripijenu uz znojno joj tijelo. Ispod pazuha se nadziru žute mrlje od ustajaloga znoja. U ustima preživa žvaku od borovnice, valjda jedini ugodan miris koji se širi iz njezinog tijela, ali i cijele kuće, reklo bi se.

-Ne mogu, ne mogu, ovo je užasno teško! Ovo je za arstronaute! - viče mali ogorčen i bijesan lomeći špic od olovke na zgužvanom papiru sa kvadratićima.

-možeš, možeš, ni ne znaš da možeš!- odgovara mu majka za pultom dok prevrće piletinu na tavi. Njezin glas je grub kao da je netom popušila dvije kutije motanih cigara te nastavlja-

-ne ponašaj se ko autist i ne kaže se arstronaut glupane mali, nego astronaut!

Odgovara mu bijesno dok premeće žvakaću gumu po žutim zubima.

-Hajde, hajde mali, možeš ti to, hajde, malo još, malo.-s fotelje progovara njegov otac u nekom polusnu vjerojatno uzrokovanom od piva i puno nezdrave brze hrane.

Na malom drndavom televizoru vrti se utakmica. Mačka skače na pod, zaključuje da je vrijeme za noćni lov te se provlači kroz malena vratašca na ulaznim vratima i odlazi negdje u mrak u nepoznato.

Najednom prodavačica zaustavlja pečenje piletine na štednjaku, proviruje kroz mali kuhinjski prozorčić i zaključuje da je vrijeme da prodrma usnulog muža i sina spasi od dosadnog domaćeg zadatka.

-Hajmo, hajmo!-uzbuđeno dolazi do njih dvojice i odvlači ih van na travnatu površinu ispred kamp-kućice,

Svi troje istrčavaju na svjež zrak koji proizvodi blagi sjeverni povjetarac.

-Eno je, eno je! -dere se prodavačica promuklo i upire svojim dugačkim, požutjelim noktom prema nebu. -Eno je tamo gore, vidite je?- obraća se uzgeganom mužu kojemu smeđe samt hlače padaju s debele guzice jer ih nije stigao zetgnuti kajšem i sinu koji tupavo gleda u smjeru ravno umjesto gore u tamnoplavo nebo.

-Gledaj gore majku ti blesavu, eno je sjevernjača!- uzvikuje ona.

Ajmo, na pod!-viče im sada.

Svi troje liježu na pod, raširenih ruku i nogu te upiru kao hipnotizirani pogled u sjajnu zvijezdu Sjevernjaču.

-Divna je-progovara muž u nekom svom polupijanom, polunažderanom deliriju.

-Mislim da nam se smije. - zaključuje sin kao da je otkrio neku veliku astronomsku tajnu.

Zvijezda mirno sjaji na nebu punom ostalih zvijezda.

Večer je mirna i blago prohladna, bliži se jesen.