Kako je Camus pobijedio kugu?

Albert Camus je napisao izvrstan roman pod nazivom Kuga, a radnja romana je zaista svevremenska, ukoliko samo značenje kuge shvatimo metaforički. Kuga ustvari može biti bilo što, važna je njezina uloga, a uloga joj je u svakom smislu ni malo povoljna po ljudske živote.

S obzirom na to da je u Camusovom romanu Kuga riječ o pandemiji kuge koja je poharala ne samo Francusku, već i cijeli svijet, možemo lako njezino značenje sagledati i iz sadašnje perspektive, odnosno pandemije uzrokovane Covid virusom. Motiv kuge koji se prožima kroz cijeli roman je motiv razaranja, pustošenja i na kraju odnošenja ljudskih života, no Camus je ovdje htio reći i nešto više od samog uništenja i smrti, a to je ljudska glupost. Nenadmašivost ljudske gluposti je ono o čemu, djelomično, autor progovara u svom djelu. Ljudi koji zbog urođene sebičnosti nastoje pobijediti sve krizne trenutke tako što ih ne žele priznati, pa se bore protiv toga na način da ih jednostavno negiraju. Što većinu Camusovih likova dovodi u nepovoljan položaj, odnosno bivaju zaraženi istoimenom pošasti i završavaju na smrtnoj postelji. 

Kuga ili rat, kako god shvatili značenje te pošasti, a svaki čitatelj će ju shvatiti na svoj način, najvažnija uloga je njezina razarajuća moć koja je ustvari sredstvo prirode kojim se sama priroda "bori" protiv čovjeka. Camus je motiv kuge ugradio u svoj roman kao motiv općenite opasnosti koja bezuvjetno prijeti ljudskoj vrsti bez obzira na moć preživljavanja koju svako živo biće, pa tako i čovjek ima ugrađeno u sebi. Kuga kao pošast koja hara i dehumanizira ljude, baš kao što je i rat ubojica ljudskosti. Tako ekspresionistički oblikovan motiv kuge je izrazito zanimljiv, ne samo za čitatelja koji će prema tome lakše odrediti pripadnost ovoga djela, ali i autora određenom književnom smjeru, već i zato što će na takav način moći sagledati značenje toga motiva iz više različitih uglova. 

Kuga je roman francuskog književnika i filozofa Alberta Camusa iz 1947. Roman je kronika koja opisuje fiktivnu epidemiju kuge što je 40-ih godina 20. stoljeća zahvatila Oran. Pisan je u trećem licu iako ga zapravo piše jedan od sudionika zbivanja, doktor Bernard Rieux, pri čemu se koristi i bilješkama drugog važnog lika, Jeana Tarroua. Uz njih dvojicu, značajni likovi su i kriminalac Cottard, zaljubljeni novinar Rambert, svećenik Paneloux te Joseph Grand, činovnik koji pokušava napisati knjigu. Od početka epidemije i invazije štakora pa do njezinog povlačenja, opisane su sudbine ljudi koji se pokušavaju nositi sa sveprisutnom bolešću i tjeskobom u zatvorenom gradu. Djelo se često tumači i kao alegorijski prikaz otpora nacističkoj okupaciji.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Kuga_(Camus)

Kako opis na Wikipediji i ukratko objašnjava, a posebno su zanimljivi zadnji redci, alegorijsko tumačenje djela, odnosno prikaz otpora okupaciji koja je uzrokovala velika ratna stradanja u prošlosti ljudi i danas ostala primjerom jedne od najvećih sila uperenih protiv čovjeka i humanosti ikada. Stoga je to još jedan od dokaza zašto bismo mogli ovo djelo, odnosno Camusovu Kugu čitati kao dublju poruku ljudima i onomu što je prirodno svakom čovjeku dano, a to je način borbe protiv svake potencijalne životne ugroze koja svima nama prijeti iza nekoga ugla, samo je pitanje vremena i trenutka.