Konformizam

Domagoj Kaučić

Glava u kontejneru, ali u nebesima

Pogledi prema glupostima

Čudimo se čudesima

prazninama

Šareni ekrani, u svijet su prozori

Ekrani kao jedini obzori

Kutije, što ispraznije

Tako je zabavnije

Ne vide se tuđa dvorišta dalje od svojih kuća

Oči uprte u izmišljene visine, blizine

Dok vrijeme brzo teče

Stanjuju se priče

Sad su nizine

Zatri to u tepih, nemam volje

Samo da je masna para

Gladna usta onih dolje

Srce mi se kao para

Ma dobro je to

Briga stara

Slike prolaze, na šarenom su ekranu

Moja je izmišljena simpatija

To je kao neka empatija

Maknimo na stranu

Nije naša stvar

S tim u ormar

Samo da je novac i konformizam

Živim život i uživam

Prolaze mi godine

Empatija vene

Ekran šaren

A prazan

Običan