Pismo

Ela Ristevski

Dragi Emanuele, 
pišem ti ovo pismo u namjeri da će ti ga uspjeti dostaviti.

Ja sam na Havajima. Poslali nas prošli tjedan s nekoliko autobusa na zračnu luku. Rekli su nam bježite dok možete. Nisam znala što ću pa sam nazvala onu svoju tetku iz Londona, znaš ju, pričala sam ti o njoj. Ona mi je preporučila da odem na Havaje jer tamo joj brat drži neki veliki hotel i primit će nas za neke sitne novce na privremeno dok se ne snađemo dalje. Pristala sam jer, nisam imala izbora. Ukrcali smo se u avion i poletili do otočja. Kako je život čudan, nisam ni u najluđem scenariju mogla zamisliti da ću i ja jednom vidjeti svijeta, i to kakvog svijeta! Kao grom iz vedra neba na Havaje! Možeš li povjerovati u to? Ja još uvijek imam osjećaj kao da je sve to neki čudan san iz kojega će me ubrzo probuditi udari topova i granata...

Bila sam jako tužna. Plakala sam putem.

I djeca su plakala... Nije im bilo jasno zašto je tata morao ostati i boriti se s ljudima velike brade i iskrivljenoga nosa ( tako ih zove Noa jer je jednom sreo vojnika koji je imao veliku bradu, pa sada misli da svi vojnici imaju brade

i iskrivljene noseve...ha, ha ). Stigli smo u hotel "Hilton" u 11.i 50. Smješteni smo u predivnoj sobi s puno ukrasnoga cvijeća, plazma televizorom i veelikim krevetom s kojega se Lili ne spušta. Jako je sretna što svi troje možemo spavati u jednom krevetu. Jutros mi je rekla:

-Mama još samo da je tata s nama i onda bi radili veeeliku kuću od popluna ispod kojeg bi se Noa i ja sakrili, a ti i tata biste se pravili da nas ne vidite. Onda bi nas tražili i vikali "Gdje stee?! a mi bismo se smijali i škakljali vas po nogama ispod pokrivača. Sjećaš se kako se tata smijao kad smo ga jednom Noa i ja golicali po stomaku dok je ležao. Zagrcnuo se vlastitom slinom dok se smijao i počeo lamatati nogama, a Noa je pao s kreveta jer ga je izgurao slučajno jednom nogom van. Sjećaš se ha? Jako je smiješno bilo...i lijepo...i...i...

I onda je zaplakala i rekla kako joj fali tata...

I meni fališ.

Želim da sve to tamo prođe i da dođeš k nama. Da pijemo koktele i sunčamo se na predivnoj pješčanoj plaži. Noa i Lili su pronašli dva mala raka ispod kamena neki dan. Rekla sam im da ih ne diraju puno, ali djeca kao djeca, znaš njih, nisu odoljeli i "otkrili su na kraju" kako su to Mama- rak i Tata- rak. Tako su ih nazvali ha-ha-ha. Iza mame raka nalazili su se i mali račići. Da si ih samo mogao vidjeti, kako su maleni bili. Noa i Lili su na kraju ustanovili kako su uspjeli pronaći jednu cijelu obitelj "Rak".

Oh, bože, kako sam im se samo smijala. I oni su bili jako veseli isto. Rekli su:

-Pronašli smo jednu sretnu obitelj! Bezbrižnu obitelj! Skladnu! I svi su zajedno na okupu.

... Baš kao i mi nekada.

Dođi nam brzo!

Voli Te tvoja Margaret.