Prva sezona Mindhuntera (2017.)
Ukus redovitih pratitelja televizijskih serija (barem onih mrežnih) već odavno oblikuje morbidna znatiželja, pogotovo o lošoj strani našeg društva. Dokaz tomu je dugovječnost i iznimna brojnost kriminalističkih serija, od onih detektivskih poput Poirota do forenzičkih poput CSI-a. Jedna od najdugovječnijih takvih serija su Zločinački umovi, koja je u eteru opstala čak punih petnaest godina, a u fokusu su joj FBI-ovi profileri.
Shvativši potencijal takvog formata kriminalističke serije, Netflix - jedna od najsnažnijih stranica za streaming trenutno - i sam je odlučio 2017. godine izbaciti seriju Mindhunter, koja se bavi samim začecima Jedinice za proučavanje ponašanja u Quanticu. Ipak, ono što je razdvaja od Zločinačkih umova, koji često i previše dramatiziraju slučajeve u središtu svojih epizoda, smišljajući zamršene motive i neuvjerljive zločince koji su verzije svojih stvarnih dvojnika na steroidima, Mindhunter u svoje središte stavlja stvarne serijske ubojice. Kroz deset epizoda pratimo agente Holdena Forda (Jonathan Groff) i Billa Tencha (Holt McCallany) te psihologinju Wendy Carr (Anna Torv) i njihove pokušaje da ustanove i na životu održe studiju u kriminalne umove i njihovo ponašanje intervjuirajući najnasilnije prijestupnike.
Za stvaranje suspenzije, umjesto ophođenja scena koje su rezultat ekstremnog nasilja, Mindhunter se usredotočuje isključivo na dijalog. Smještanjem tog dijaloga usred skučenih, staromodnih prostorija zatvora u kojima su Ford i Tench zatočeni s najgorim američkim monstrumima, čime se pojačava osjećaj klaustrofobije, i kojem je ultimativni cilj pomoću psiholoških igrica izvući informacije koje bi većinu normalnih ljudi tjerale na povraćanje - suspenzija se i više nego uspješno održava.
Kao i uvijek, Netflixova produkcija omogućila je da se uz pomoć kostimografije i setova duh Amerike u kasnim sedamdesetima savršeno vjerodostojno prikaže. Ubacujući čak i predstavljanja i razmišljanja o interpersonalnim i širim društvenim odnosima tog vremena, nemoguće je od Netflixa tražiti da će na njih objektivno gledati uz pedesetogodišnji vremenski odmak (i inače na prijašnje kulturalne kontekste gledaju uz stajališta našeg kulturalnog konteksta). Iako također kažu da im nije cilj romantizirati gnjusne činove američkih serijskih ubojica, nemoguće je oteti se dojmu da, upravo kroz opsesivno, preempatično umanjivanje ozbiljnosti tih ubojstava od strane agenta Forda, baš to i rade.
No na kraju krajeva, Mindhunter, čija je druga sezona izašla lani, predstavlja i više nego dostojan svojevrsni prequel Zločinačkim umovima te svoje gledatelje tjera na razmišljanje - tko se sve skriva među našim susjedima?
Nikola Foršek